U severozapadnom delu prostranih bačkih ravnica, na levoj obali Dunava, smestio se Apatin jedan od najlepših gradova Vojvodine.
Izuzetno povoljan geografski položaj, blizina reke i prirodna bogatstva ovog kraja (plodno zemljište, šume pored reke, obilje ribe po ritovima i rukavcima i divljač u šumama) oduvek su privlačili ljude da se ovde naseljavaju, pa se tako još u praistoriji smenjuju kulture Sarmata, Кelta, Gota i drugih naroda.
U V veku, za vreme rimskih osvajanja, naselje je pretvoreno u vojni šanac sa utvrđenjima i imalo je značajnu ulogu u odbrani provincije Panonije. U VI veku dolaze Sloveni, a 896. godine Mađari i na ovom prostoru osnivaju svoju državu u kojoj su ipak Sloveni činili većinu stanovništva.
Ime – Apatin – vodi poreklo od katoličke opatije i grad se spominje prvi put u 11. veku pod imenom Opatija (od latinske reči abbatia — „samostan“). U XIV i XV veku na ovim prostorima su feudalna imanja, čiji su gospodari podigli dvorce oko kojih se naseljavaju ribari, lovci, lađari i vodeničari. Apatin se 1417. godine spominje kao posed Stefana Lazarevića. Pod tursku vlast pao je 1541. godine i bio pod njom punih 140 godina.


